Alija Izetbegović i Mladi muslimani: Izetbegović predvodio prvu pobunu protiv komunističkog režima u Jugoslaviji Stav, br. 283. Piše: Anes Džunuzović

Kada je u decembru 1940. godine pristupio pokretu “Mladi muslimani”, Alija Izetbegović nije ni slutio da će mu to odrediti cjelokupni život, privatni, profesionalni, ali i njegov društveni i politički angažman. Pune 63 godine, sve do smrti 2003. godine, Alija ostaje vjeran ideji “Mladih muslimana”. Imao je svega 15 godina, bio je učenik Prve muške realne gimnazije kada je upoznao nekolicinu studenata s Beogradskog univerziteta koji su na svojim druženjima raspravljali o mnogim društvenim, političkim i vjerskim temama, o svemu onome o čemu je i sam razmišljao. Bili su to Tarik Muftić, Esad Karađozović, Husref Bašagić i Emin Granov. U tom vrlo beznadežnom vremenu za Bošnjake, skoro pa potpunom rasulu svih oblika organiziranja i progresivnih razmišljanja, sresti osobe koje otvaraju ozbiljne teme i traže rješenje za Aliju je bilo dovoljno da se priključi pokretu, te da u narednom periodu bude neko ko će ga razvijati, donositi ideje, ali i uzimati ideje od drugih i tako s većim ili manjim intenzitetom kroz cijeli svoj život živjeti i širiti ideje koje je baštinio pokret, a to su ideje: antifašizma, antikomunizma, slobode govora, slobode vjerskog izražavanja, slobode kulturnog izražavanja, slobode nacionalnog izražavanja, pravde, morala i svih drugih općeljudskih i općecivilizacijskih načela.

IZETBEGOVIĆEVO PRIKLJUČIVANJE “MLADIM MUSLIMANIMA”

U kući Tarika Muftića još prije održavanja Prve skupštine u martu 1941. godine održan je sastanak na kome je prisustvovao i Alija i donesen je Program pokreta “Mladi muslimani”. Prisjećajući se tog sastanka, Alija Izetbegović u intervjuu datom Zilhadu Ključaninu za potrebe knjige Mladi muslimani kaže: “Taj program je bio vrlo kratak, u njemu je bilo svega pet tačaka. Svaka od tih tačaka govorila je o izvjesnim tadašnjim problemima, ticala se gledanja na islam, potrebe organizacije muslimanske omladine, tvrdila da se muslimanstvo može obnoviti samo kroz islam, da će u tome ključnu ulogu odigrati mladi ljudi… Jedna od tih tačaka, dobro se sjećam, bila je da hodže ne mogu biti nosioci tog preporoda… A sjećam se da je jedna tačka govorila i o jedinstvu muslimana čitavog svijeta.” Alija Izetbegović prisustvovao je i Prvoj skupštini pokreta “Mladi muslimani”, koja je održana krajem marta 1941. godine, ali do registracije nije došlo jer je počeo Drugi svjetski rat. Bez obzira na to, “Mladi muslimani” nastavljaju djelovati.

HUMANITARAC I BUNTOVNIK

Tokom Drugog svjetskog rata “Mladi muslimani” bavili su se humanitarnim radom, odgojem, edukacijom i obrazovanjem i stjecali velike simpatije kod Bošnjaka. Izbjegavali su vješto ustašku mladež, podržavali antifašističke rezolucije Bošnjaka iz 1941. godine, a onda su se priključili “El-Hidaji” kao omladinska sekcija. Kao pripadnik mladomuslimanskog antifašističkog pokreta, Alija Izetbegović je izbjegavao mobilizaciju, što su činili i drugi mladomuslimani. Upravo Izetbegović kaže u prije pomenutom intervjuu: “Niko od nas, doslovno niko, nije otišao u ustaški pokret niti je postao ustaški funkcioner, niko nije otišao u SS diviziju niti u neke njemačke jedinice, velika većina nas smo čak bili i vojni dezerteri… Jedan broj naših ljudi bio je blizak onim krugovima koji su izdali rezolucije protiv ustaškog i njemačkog režima. Mi smo bili mladi ljudi da bi bili potpisnici tih rezolucija, ali smo ih umnožavali, nosili i rasturali. U tim ljudima koji su bili potpisnici gledali smo neke svoje ideale, svoje duhovne očeve, ili jednostavno odgajatelje.” Alija Izetbegović bio je protivnik priključenju “Mladih muslimana” “El-Hidaji”, koja je društvo klerika, a kako kaže Izetbegović: “Mi smo uvijek vjerovali da je stalež hodža i šejhova nesposoban da obnovi islam, da ne treba upirati pogledom u tom pravcu, da tu nema nade. To treba da urade neki drugi ljudi koji nisu opterećeni formalizmom.” Zbog ovog stava, Izetbegović ne prihvata priključenje “Mladih muslimana” “El-Hidaji” i svoj humanistički rad tokom Drugog svjetskog rata nastavlja kroz “Merhamet”, ali ne odustaje od mladomuslimanskih ideja: “Onaj buntovniji dio nas otišao je da radi izvan (‘El-Hidaje’, op. a.). Ali mi smo ipak smatrali da pripadamo organizaciji ‘Mladi muslimani’, koja nije obuhvaćena jednim udruženjem, jednom hijerarhijom, nego je manje-više rasuta, vezana samo jednom idejom.” U toj buntovnoj grupi “Mladih muslimana” isticali su se, pored Izetbegovića, i Nedžib Šaćirbegović, Ešref Čampara, Aziza Šaćirbegović i drugi.

BORBA ZA KULTURU ILI PRVA POBUNA PROTIV KOMUNISTIČKOG REŽIMA SFRJ

Komunisti po dolasku na vlast u prvi mah nisu progonili “Mlade muslimane” iako su i javno izražavali svoj antikomunizam. I tako sve dok mladomuslimani nisu organizirano otišli na Osnivačku skupštinu Kulturnog društva “Preporod”, koje su htjeli formirati i njime upravljati komunisti. Na toj Skupštini bilo je nekih 1.000 mladomuslimana. Bilo je žustrih rasprava, za prisutne komuniste iznenađujućih nastupa Izetbegovića i drugih. Na kraju i mladomuslimani ulaze u organe “Preporoda”, a među njima i Izetbegović. Ovaj događaj koji se desio s jeseni 1945. godine bio je prvi pokušaj pobune u komunističkom režimu u Jugoslaviji. Komunisti su trpjeli mladomuslimane u “Preporodu” nekoliko mjeseci, a onda su ih pohapsili i optužili za saradnju s okupatorom. Na sud je izvedeno nekih 12-13 osoba, a osuđeni su Nedžib Šaćirbegović na 4, Alija Izetbegović na 3, Ešref Čampara na 2 godine zatvora. Bio je to prvi proces nad mladomuslimanima. Izetbegović je ove zatvorske dane, a bilo ih je nekih 1.100, proveo u Zenici, Stocu, a onda i na radu. Izetbegović je radio na izgradnji zgrade Centralnog komiteta u Sarajevu od temelja pa skoro do završnih radova. A onda je zadnje mjesece robije proveo na Poljoprivrednom dobru “Belje” kod mađarske granice, gdje je radio šumarske poslove. Čak i u ovom periodu Izetbegović čuva kontakte s ostalim mladomuslimanima. Uspijeva nekako napisati i dostaviti i poneki članak za mladomuslimanski časopis Mudžahid.

HAPŠENJE IZETBEGOVIĆA 1946. SPAŠAVA MU ŽIVOT

Za Izetbegovića je bila prava sreća što je bio uhapšen 1946. jer bi vjerovatno u procesu 1949. godine protiv “Mladih muslimana” bio ubijen. I sam je toga bio svjestan, pa kaže: “Da me nisu zatvorili 1946. godine, ja bih na procesu tri godine kasnije posigurno izgubio glavu. Bio bih ili prvi ili drugi optuženi.” Po izlasku iz zatvora 1949. godine, Izetbegović ponovo ostvaruje kontakte s “Mladim muslimanima”, odnosno s Hasanom Biberom. Tokom hapšenja, isljeđivanja, mučenja i sudskog procesa Hasan Biber nije izdao Aliju.

Slijedi period u kome su skoro svi mladomuslimani u zatvoru nakon hapšenja 1949. godine. Izetbegović taj period koristi za završavanje fakulteta i ženidbu. Nakon odležanih kazni i izlaska iz zatvora drugih mladomuslimana, počinju se ponovo ostvarivati kontakti i druženja, ali pod budnim okom UDBA-e. Svoje stavove nisu izmijenili i nastavljaju s aktivnostima. Pišu i objavljuju za to vrijeme vrlo progresivne i korisne članke u Glasniku IZ pod pseudonimima. Isticali su se upravo Alija Izetbegović, Salih Behmen, Ešref Čampara i Munir Gavrankapetanović. Pokreću u dosluhu s Islamskom zajednicom i Islamske informativne novine Preporod, gdje opet u pisanju dominiraju mladomuslimani. Privrženost pokretu i ljudima iz pokreta Alija Izetbegović izražavao je i kroz savjetovanje s kolegama iz pokreta. Rukopise knjiga Islam između istoka i zapada i Islamska deklaracija Izetbegović je davao na čitanje kolegama i tražio je da mu daju sugestije. Družili su se, porodično posjećivali i razgovarali na sve teme, naprosto kalili se. Nakon jednog susreta Ismeta Kasumagića i Teufika Velagića Tofe (mladomuslimana koji je emigrirao u Austriju nakon izlaska iz zatvora) u Münchenu, te Tofine sugestije da se češće druže i razgovaraju, došlo je do formiranja jedne grupe u kojoj su bili: Alija Izetbegović, Ismet Kasumagić, Salih Behmen i Omer Behmen.

IZETBEGOVIĆ I DRUGI MLADOMUSLIMANI POLITIČKI ORGANIZIRAJU BOŠNJAKE

Montirani “Sarajevski proces 1983” bio je drugo hapšenje Alije Izetbegovića kao mladomuslimana. Optuženi su za pokušaj rušenja ustavnog poretka i uvođenje islamske države. Alija je bio prvooptuženi. Glavni dokazi tužioca bili su Islamska deklaracija i posjeta jedne grupe suđenih Iranu nakon Iranske revolucije. Svih 13 su osuđeni, a Alija Izetbegović na 14 godina. Demokratske promjene u svijetu dovode do puštanja na slobodu 1988. godine političkih zatvorenika, pa se na slobodi nalaze Alija Izetbegović i ostali. Nepunu godinu nakon izlaska iz zatvora ova grupa “Mladih muslimana” predvođena Izetbegovićem kreće u političko organiziranje Bošnjaka i formiranje SDA. Izetbegović se u formiranju stranke oslanjao na svoje prijatelje iz “Mladih muslimana”. Najveće povjerenje imao je u njih, a što se vidi i po kadrovskoj politici od općinskih odbora pa nadalje. Izetbegović se savjetovao s mladomuslimanima, a govoreći na dženazi Salihu Behmenu 1990. godine, rekao je doslovno: “Umro je najbolji među nama.” I kada su obnavljane nacionalne institucije, poput BZK “Preporod”, MDD “Merhamet”, na njihovo čelo postavljeni su “Mladi muslimani”. Muhsin Rizvić na čelo “Preporoda”, a Edah Bećirbegović na čelo “Merhameta”. Bilo je to teško vrijeme koje je zahtijevalo samo povjerljive ljude, a Alija Izetbegović je vjerovao njima. I tako je ostalo do njegove smrti.

NEPRIJATELJ NE SPAVA

Danas su u Bosni konstantni pokušaji da se “Mladi muslimani” prikažu kao kvislinzi i fašisti, te da se izjednače s četnicima i ustašama. To se radi medijski, stranački, a bilo je i parlamentarnih pokušaja. Krajnji cilj ove borbe izlazi iz prethodno navedenih činjenica. Naime, ukoliko se nametne mišljenje da su “Mladi muslimani” bili kvislinzi i fašisti, onda dolazi sljedeća faza, a to je isticanje pozicije Alije Izetbegovića u “Mladim muslimanima” i zaključak da je Izetbegović fašista. A pošto su temelj političkom organiziranju Bošnjaka, kao i suverenosti Bosne dali dobrano “Mladi muslimani” i Alija na čelu, onda će izvesti zaključak da je Bosna koju je utemeljio Alija fašistička zemlja.