Hrvatska vojska i policija su rano ujutru 4. augusta 1995. godine započele veliku vojnu akciju “Oluja” kojom su povratile kontrolu nad teritorijem koji je bio pod nadzorom tzv. Republike Srpske Krajine. Akcijom je oslobođeno više od 18% teritorije Hrvatske.

U mjesecima ranije, tokom 1995. godine bili su pojačani napadi na bihaćku enklavu. Sredinom jula napadi se intenziviraju uz učešće snaga hrvatskih i bosanskih Srba te autonomaških jedinica Fikreta Abdića. Najjači napadi su bili sve do 23. jula, kada Armija RBiH, nakon sloma ofanzive prelazi u kontraofanzivu i kreće u oslobađanje teritorije i deblokade regije. Historijski spoj jedinica Armije RBiH i Hrvatske vojske na Korani kod Tržačkih Raštela bio je 6. augusta 1995. godine.

O ovim događajima Predsjednik Izetbegović piše ovako: “Devetnaestog jula 1995. vojska hrvatskih (kninskih) Srba napala je sa zapadne strane bihaćki džep. Peti korpus se povlačio, ali je pružao ogorčen otpor i usporavao neprijateljsko napredovanje. Obavio sam više telefonskih razgovora sa generalom Dudakovićem. Prvi put Dudak nije bio optimist. Bio je zabrinut. Pomislio sam: situacija je ovaj put ozbiljna, tačnije rečeno – bila je kritična. Međutim, dogodilo se čudo. Kada je kriza bila na vrhuncu, neočekivano me Tuđman pozvao i predložio da dođem u Split na, kako je rekao, “važne razgovore”. Tamo nas je dočekala visoka hrvatska vojno-politička delegacija. Predložili su zajedničku vojnu akciju u zapadnoj Slavoniji i bihaćkoj enklavi, poznatoj pod nazivom “Oluja”. Sa mnom su bili Silajdžić i general Delić. Ponudu smo odmah prihvatili. Akcija je počela u petak 4. augusta u ranim jutarnjim satima i uspješno završena za manje od tri dana. Hrvati su oslobodili Kninsku krajinu, a mi probili trogodišnju blokadu bihaćke regije. Spas je došao odakle sam se najmanje nadao. Vidio sam u tome Božiji znak. Bog je potvrdio svoje obećanje da će pomoći narodu koji se bori.”

Photo Credit:vecernjilist