Gospodin Habib Idrizović bio je jedan od organizatora otpora u sarajevskom naselju Pofalići. Tokom krucijalne Pofalićke bitke, bio je u funkciji komandata Prvog pofalićkog odreda, a tokom kasnijeg perioda rata bio je imenovan na dužnost komandata ratne oficirske škole u Zenici. Prije rata, usljed realne opasnosti po život predsjednika Alije Izetbegovića, pristao je da bude u ulozi njegovog “dvojnika”, obzirom na izuzetnu fizičku sličnost.

1. U kojim životnim okolnostima Vas je zatekla agresija na Bosnu i Hercegovinu?

Uoči rata radio sam u Zavodu za izgradnju grada, kao inžinjer. Ja sam u Pofalićima od 1958. godine, kao dijete sam odrastao sa osmoricom braće i jednom sestrom. Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla me je raspadom bivše nam države Jugoslavije i početak formiranja višestranačkog sistema. Formiraju se iz srpskog naroda SDS, iz hrvatskog naroda HDZ i iz bošnjačkog naroda SDA.

Velika većina srpskog stanovništva bila je ohrabrena da su oni ti koji trebaju da naprave „Veliku Srbiju“. Samim time su dobili oružje i bili pozivani u rezervu na obuku. Na Pofalićima je bilo šest generala. Oni su također imali svoje kuće, braću i rođake, a bili su na ključnim mjestima pa su javno naoružavali Srbe u naselju Pofalići.

U domu policije na Bjelavama Stranka demokratske akcije dala je proglas o nacionalnoj odbrani BiH sa 360 prisutnih, 10. 6. 1991. godine u 17 sati, kada je Patriotska liga Bosne i Hercegovine dobila naziv. Počela je da se organizuje u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije koja je već počela. Rukovodstvo stranke općine Novo Sarajevo formira Krizni štab i zadužuje lica koja će organizovati stanovništvo u odbrani od agresije.

Ja sam dobio zadatak da radim na organizovanju u naselju Pofalići, u kojem sam već ranije uspio organizovati dobar broj članova, tako da mi je bilo lahko nastaviti organizaciju odbrane. Redovno smo obavještavali Krizni štab o broju članova u Pofalićima gdje smo uspjeli okupiti oko 1200 članova, Velešići su okupili oko 700, Hrasno 300 i Grbavica 400.

Patriotska liga Novo Sarajevo od četiri bataljona Patriotska liga formira pet odreda, gdje sam ja bio postavljen za komandanta Prvog pofalićkog odreda u jedinici Patriotska liga, gdje smo imali 10% Srba, 15% Hrvata i 80% Bošnjaka.

2. Kako ste gledali na historijski značaj formiranja Stranke demokratske akcije i političko organizovanje Bošnjaka u vremenu koje je nagovještavalo rat?

SDA sa rahmetli Alijom Izetbegovićem imala je jasan cilj, kakvu to Bosnu i Hercegovinu želimo i hoćemo. Taj cilj je bio u temelju stranke. Na čelu prvog predsjednika i vrhovnog komadanta Alije Izetbegovića u proglasu je jasno navedeno da želimo cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. SDA je jasno objavila proglas o djelovanju i ciljevima građana BiH.

Ova naša ljudska i demokratska opredjeljenja iz dana u dan suočavaju se sa politikom nacionalnog hegemonizma i velikodržavlja i sa izazovima koji prijete opstanku Bosne i Hercegovine kao republike, a time i izravno opstanku muslimanskog naroda, danas osnivamo Savjet za nacionalnu odbranu. Savjet se osniva uz Stranku demokratske akcije i djelovat će od danas pa nadalje, sve dok za to postoje potrebe.

Uvjereni u trajnu vrijednost demokracije i demokratskih institucija, izražavamo spremnost da vodimo dijalog o svim pitanjima zajedničkog života u demokratskoj i građanskoj Republici Bosni i Hercegovini.

3. Kako biste opisali Vaše prijateljstvo sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem?

Prvi predsjednik i vrhovni komadant rahmetli Alija Izetbegović, čovjek pošten, ponosan i prkosan, mudar i hrabar u tom teškom vremenu. Allah nam ga je dao da Bosna i Hercegovina ostane neporobljena. Od Kulina bana do današnjih dana Bosna i Hercegovina je bila porobljena i okupirana.

Na čelo sa Alijom Izetbegovićem i Armijom Republike Bosne i Hercegovine nije porobljena, prvi put priznata od UN-a, gdje se vihori naša bosanska zastava.

4. Svjesni smo da je Armija Bosne i Hercegovine sačuvala obraz u posljednjem ratu, bez obzira na razna iskušenja. Koliko je liderstvo naše zemlje predvođeno Alijom Izetbegovićem utjecalo na tu činjenicu?

Rahmetli Alija izetbegović je vodio računa o Bosni i Hercegovini i svim narodima koji u njoj žive i prihvataju je svojom domovinom. Borio se za ravnopravnost svih građana. U zatvoru je bio osuđivan više puta jer se borio da Bošnjaci budu ravnopravni sa ostalim narodima u bivšoj Jugoslaviji.

Predsjedništvo za vrijeme rata sastojalo se od Srba, Hrvata i Bošnjaka, što znači da je i Armija BiH bila multietnička kao i generalštab. Armija BiH nije dobijala nikakvu naredbu niti odobrenje za zločine, baš suprotno, bila je odraz jedinstva i ravnopravnosti. Također, mogu reći da je rahmetli Alija Izetbegović posebno skretao pažnju u svojim obraćanjima, borcima i starješinama da strogo vode računa o zarobljenicima, ranjenima i civilnom stanovništvu, te da se strogo povinuju Ženevskoj konvenciji.

5. Bili ste jedan od komandanata Prvog pofalićkog odreda i učesnik Pofalićke bitke. Kako vidite značaj te bitke i nivo samoorganizovanosti patriota?

Bio sam komandant Pofalićke bitke, Prvog pofalićkog odreda kako stoji i u analizi Prvog korpusa. U analizi značajnih bitaka prva po značaju bila je bitka za zgradu Predsjedništva. (02. maja 1992)

Po analizi generalštaba Armije Republike Bosne i Hercegovine, druga po značaju bila je Pofalićka bitka. Da su uspjeli da se spoje sa Kasarnom „Maršal .Tito“ i Grbavicom, Sarajevo bi ostalo sa nekompletne dvije općine gdje bi za nekoliko dana i to palo. Padom Sarajeva bi se dovela u pitanje cijela Bosna i Hercegovina. Glavnu ulogu imale su patriote i pomoć koja je u gupama stizala iz grada, Sarajevo je spašeno pa i Bosna i Hercegovina.

6. Koliko mislite da je Bosna i Hercegovina dobila na međunarodnom planu, jer je bila predstavljena u ličnosti predsjednika?

Naš prvi predsjednik Bosne i Hercegovine imao je veliki utjecaj na strane države, koje su se kolebale da nam pomognu, i još su dali embargo na naoružanje.

Armija Republike Bosne i Hercegovine pokazala je i dokazala svijetu da se može boriti za svoju domovinu i sa nametnutim embargom otimali smo oružje od neprijatelja. Međunarodna zajednica se uvjerila, zahvaljujući mudroj politici predsjednika, da je Armija Republike Bosne i Hercegovine stasala da vodi i žešći rat. Pravi rat za oslobađanje Bosne i Hercegovine počeo je oslobađanjem Krajine i kad smo stigli na petnaest kilometara do Banja Luke, kada je trebala Banja Luka da padne, bilo nam je naređeno da stanemo jer ukoliko produžimo bit ćemo bombardovani od strane NATO-a. Mnogi državnici su Aliju priznali. Da nije bilo Alije, ni Bosne ne bi bilo. To je prava istina.

7. S obzirom na to da ste bili dijelom komandnog kadra, koliko često ste tokom rata bili u prilici da se susrećete sa Alijom Izetbegovićem?

Prije rata sam često odlazio na skupove i slušao njegove govore i to: u Sarajevu, Zvorniku, Foči, Novom Pazaru, Sjenici, Bihaću i mnogim drugim mjestima. Za vrijeme dok sam bio komandant Pofalićke bitke i oslobađanja brda Žuč, čestitao mi je u zgradi Predsjedništva. Kada je bila donesena odluka Predsjedništva o formiranju ratnih oficirskih škola, postavljen sam za komandanta ROŠ-a u Zenici.

U Zenici sam se susreo sa predsjednikom tri puta i u Predsjedništvu kad sam nosio diplome o diplomiranju oficira, predsjednik je lično potpisivao te diplome svim klasama koje smo imali i to: škola za borbeno komandovanje, škola za političko djelovanje, škola logistike, škola za specijalna dejstva, komandno štabni kurs, kao i škola za komandante divizija i načelnika štabova divizija i dva susreta uručenja plakete i školskog liljana.

8. Možete li opisati neke anegdote i lijepa sjećanja u susretima sa predsjednikom Izetbegovićem?

Predsjednik je prilikom svakog susreta prvo pitao kakvo je stanje u jedinici a onda je pitao za zdravlje mene i moje porodice. Zračio je toplinom kao roditelj. Uvijek je bio optimista i vjerovao je da ćemo pobijediti neprijatelja – kako vojno tako i politički.